INICIJATIVA ZA REŠAVANJE PROBLEMA NAPUŠTENIH ŽIVOTINJA I KONTROLU ODGOVORNOG VLASNIŠTVA
Cilj ove inicijative je trajno smanjenje broja pasa i mačaka na ulicama, podizanje svesti građana i uvođenje reda u oblast zaštite životinja kroz sledećih pet konkretnih koraka:
1. Azil u svakoj opštini
Obezbediti adekvatno, humano i uređeno prihvatilište za napuštene pse i mačke na teritoriji svake opštine, gde će životinje imati siguran smeštaj i veterinarsku negu.
2. Zajedničko finansiranje (50% opština – 50% donacije)
Uspostaviti transparentan fond za rad prihvatilišta u kojem opština iz budžeta pokriva 50% troškova za hranu i lečenje životinja, dok se preostalih 50% obezbeđuje kroz donacije građana, volontera i lokalnih kompanija.
3. Obavezan popis kućnih ljubimaca
Sprovesti detaljan popis na nivou svih opština kako bi se utvrdilo tačno brojno stanje i evidencija svih vlasničkih pasa i mačaka.
4. Kontrola i kažnjavanje zbog nečipovanja
Uvesti redovne terenske kontrole i propisati visoke novčane kazne za sve vlasnike koji nisu ispunili zakonsku obavezu mikročipovanja i vakcinacije svojih ljubimaca.
5. Najstrože kazne za zanemarivanje i zlostavljanje
Uvesti nultu toleranciju za neodgovorno vlasništvo – drastično povećati kazne za one koji izbacuju ljubimce na ulicu ili o njima ne brinu, kao i obezbediti najstrože zakonske sankcije za svaki oblik zlostavljanja životinja.
Коментари 3
3. Širi civilizacijski korak: Promena svesti i prekid konzumerizma prema životinjama Životinje nisu roba ni stvari: Potrebno je korenito izmeniti Zakon o dobrobiti životinja u pravcu smanjenja industrijskog trošenja i ubijanja, menjajući kulturu konzumerizma u društvu. Dostojanstvo za svako živo biće: Bilo da je reč o kućnim ljubimcima ili životinjama koje se u društvu koriste u prehrambene svrhe, zakon i sistem moraju početi da ih tretiraju kao pravo blago i svesna bića sa pravom na dostojanstvo, a ne kao nežive predmete za jednokratnu upotrebu. Zakon mora oštro i nemilosrdno da kažnjava one koji životinje izbacuju i muče, ali mora da prepozna, zaštiti i finansijski podrži ljude koji već godinama nose teret celog sistema na svojim leđima, menjajući pritom svest celog društva prema prirodi i životinjama.
Pravno prepoznavanje privatnih staratelja/spasilaca: Uvesti jasnu zakonsku kategoriju građana koji u sopstvenom aranžmanu brinu o odbačenim životinjama, kako ne bi bili meta inspekcija i drakonskih kazni namenjenih zlostavljačima. Hitna veterinarska služba 24/7 ("Veterina bez granica"): Finansiranje specijalizovane hitne službe od strane lokalne samouprave koja bi bila aktivna 24 sata dnevno za intervenisanje na terenu, hitne slučajeve i povređene životinje. Ulaganje u proverene pojedince umesto u šinteraje: Umesto trošenja novca na neefikasne ugovore sa sumnjivim firmama, opštine treba da usmere sredstva i pomognu proširenje smeštajnih kapaciteta onima koji su se na terenu dokazali. Računica je jasna: ulaganje u volontere i prevenciju višestruko je jeftinije od milionskih odšteta koje opštine isplaćuju na ime sudskih troškova za ujede i povrede pasa na ulici. Stvarna primena besplatne sterilizacije i čipovanja: Naterati lokalne samouprave da preuzmu svoju zakonsku odgovornost i obezbede besplatne sterilizacije i čipovanje za životinje o kojima brinu pojedinci i udruženja.
Predložene mere za rešavanje problema napuštenih životinja u svojoj osnovi prepoznaju potrebu za redom, ali su napisane suviše crno-belo, dok je stvarnost na terenu složeni dijapazon sivih, crnih i belih nijansi. Osnovna slabost dosadašnjih pristupa jeste to što zakon ne pravi razliku između neodgovornog vlasnika i savesnog pojedinca/spasioca koji se svim silama bori da zbrine i nahrani napuštene životinje. 1. Glavne slabe tačke i problemi na terenu: Trpanje u isti koš: Pojedinac koji bez ičije pomoći hrani, leči i sklanja životinje sa ulice tretira se isto kao neko ko zlostavlja psa ili ga drži u blatu na lancu. Slaba ograda ili nemogućnost da se odmah obave sve sterilizacije često nisu znak nemara, već krajnje nemaštine ljudi koji su preuzeli tuđu neodgovornost na svoja pleća. Mrtvo slovo na papiru: Opštine po zakonu (poput člana 54. Zakona o dobrobiti životinja) imaju obavezu da donose i sprovode programe kontrole populacije, ali se na terenu po tom pitanju uglavnom ne dešava ništa, dok sredstva nestaju. Progon hranitelja i rušenje kućica: Nedopustivo je da se kućice koje su postavljene ruše i sklanjaju, i da se kažnjavaju oni koji ih naprave, i koji ostavljaju hranu i vodu. 2. Konkretni predlozi i rešenja: Uređeni javni punktovi i reciklažne kućice: Zakonski omogućiti i zaštititi pravo građana da na tačno određenim javnim površinama postavljaju bezbedna skloništa i hranilice. Kućice mogu biti izrađene od ekoloških, recikliranih formi koje se lako održavaju. U sklopu punktova obezbediti i mesta gde građani mogu donositi reciklažni otpad (staklo, limenke, plastiku) čijim bi se otkupom direktno finansirala nabavka hrane. Nastavak u sledećoj objavi.